-
evo imam 100 posjeta!!!!!
hvala puuuuuuuno!!!!!!!!![]()
onaj ko mi je pisao one glupe komentare, neka napise ko je, neka ne bude kukavica, iako vec pretpostavljam ko bi to mogao biti!!!!!!!!!!!
....w3lc0me t0 mY bL0g.... ..MOLIM, BRZ GLUPIH KOMENTARA JER CE U TOM SLUCAJU BITI OBRISANI!!!!!!!!!!!!!
evo imam 100 posjeta!!!!!
hvala puuuuuuuno!!!!!!!!![]()
onaj ko mi je pisao one glupe komentare, neka napise ko je, neka ne bude kukavica, iako vec pretpostavljam ko bi to mogao biti!!!!!!!!!!!
(nema potrebe da govorim ko je to, jer ako ikad bude dosao na moj blog, znace-POSLUSAJ PJESMU OD MARIAH CAREY_WITHOUT YOU)

IMATE NJENE SVE PJESME OVDJE!!!
KAD PROĐEŠ PORED RIJEKE, POGLEDAJ U NJU
TO SU MOJE SUZE ŠTO ZA TOBOM TEKU
VOLIM TE OVOLIKO
posto sam stavljala uvijek one "tuzne i spore" pjesme, evo i nekoliko "otkacenih" pa poslusajte!!!!
Jos nemogu vjerovati da me jedna prijateljica izdala. Skoro cijeli razred je znao ko mi se svidja a uz to i moja razredna, znala je u koga sam zaljubljena, a znala je i ona, moja bivsa prijateljica. Taj dan....taj dan sam bila povrijeđena vise no ikad....pricala sam sa Lejlom i slucajno sam pogledala vani. Vidjela sam je kako ga grli pred svima i smije mi se u lice. Samo sam je pogledala i niz obraz mi potece suza a u dusi su mi slapovi polijevali srce, to me povrijedilo vise nego ista, a sto je najgore, znala je, znala je da ga volim....
tad sam svatila da vise nemogu nikom vjerovati!
iako su me povrijedili, ne mogu se lagati, mogu govoriti da ga ne volim al ima ga jos u mom srcu, al duplo manje!!!!
a tak je kad nekog volis, ne mozes ga zaboraviti =)) 
posto sigurno necete moci procitati ovo sto pise o meni, ev napisacu ponovo:
cao svima.
zovem se Alma Begic, rođena sam 28.02.1994.god., dakle imam 13 godina, 7 sam razred O.Š. "Harmani II" skole, po horoskopu sam riba..
mrzim skolu iako sam odlicna ucenica, bolujem od "brbljavitisa", ma salim se, brat mi to cesto kaze jer stalno pricam, "ne gasim se" pa se nekad desi da pricam i nocu !!!hihihihi
hobiji: imam puno hobija.sakupljam kovanice, markice, slicice...ples, rolanje.. volim mamu, tatu, brata, majku i ostalu uzu i siru porodicu al najvise od svega, najvise na svijetu ( osim Boga) volim svog psa - Lindu. Mislim da bih za nju dala zivot, ona mi je sve na ovom svijetu, i najbolji prijatelj i drug i uvijek mi pruza utjehu kad sam tuzna =)) najvise volim duge setnje prirodom sa svojim psom a narocito u sumrak. volim zivotinje, volim ih izucavati, promatrati i s nekim i pricati, sve zivotinje imaju lijepu osobinu, sve imaju neku vrlinu zbog koje se razlikuju od drugih, nemaju sve zivotinje istu dusu!!!!!
zivotni san: pa to je malo tesko pitanje al mislim da mi je zivotni san putovati svijetom i postati biolog/zoolog il tak nes..
eh sad sta ne volim?
vak, ne volim samo 3 stvari:
dvolicne ljude, ljude koji lazu i ljude koji muce zivotinje i koji ih bez razloga ubijaju!!!
et, nemam bas neku biografiju al to je ono najvaznije o meni =))))
imam 4 e-mail adrese, pa kome se prica nek izvoli:
- almaaa_b@hotmail.com
- begic_alma@hotmail.com
- rosemary-hell@hotmail.com
- brbljivac@hotmail.com



Dnevnik jednog psa
Prva nedjelja: Danas punim nedjelju dana. Kako je lepo biti dio ovog Svijeta...
Prvi mjesec: Majka se odlično stara o meni. Zaista je majka za primjer...
Dva mjeseca: Danas su me odvojili od majke. Ona je bila veoma uznemirena zbog toga i ispratila me je tužnim pogledom. Nadam se da će moja nova ljudska porodica brinuti o meni toliko dobro kao ona.
Četiri mjeseca: Odrastao sam veoma brzo i sve mi privlači pažnju.U mojoj kući žive i mala djeca koja su mi kao mlađa braća. Često se igramo, oni mene vuku za rep a ja ih u igri povremeno malo gricnem.
Pet mjeseci: Danas su vikali na mene. Gazdarica je ljuta pošto sam se ispiškio u kući ali mi nikad nisu rekli gdje bi trebalo to da radim. Sada spavam u hodniku . To mi se nimalo ne dopada.
Osam mjeseci: Ja sam jedan veoma srećan pas! Imam toplinu doma, i osećam se veoma sigurno i zaštićeno...Mislim da me moja ljudska porodica zaista voli. Cijelo dvorište je moje pa ja često prevaziđem sebe kopajući zemlju kao što su to radili moji preci da bi sakrili hranu. Moji i ne pokušavaju da me nauče novim stvarima pa je verovatno ovo što radim sasvim u redu.
Dvanaest mjeseci: Danas punim godinu dana. Odrastao sam pas. Međutim moji vlasnici ka žu da sam porastao više nego što su oni očekivali. Kako li su samo ponosni na mene!
Trinaest mjeseci: Danas su me vezali. Skoro da nisam mogao ni da se mrdnem, na sunce kada mi je hladno ili u hlad kada je vrućina. Kažu da će da me posmatraju i da sam nezahvalan. Ništa ne razumijem.
Petnaest mjeseci: Sve se promijenilo... Drže me zaključanog na terasici. Jako sam usamljen. Moja porodica me više ne želi. Ponekad čak zaborave da sam žedan ili gladan. Kada pada kiša, nemam ni krov nad glavom.
Šesnaest mjeseci: Danas su me sklonili sa terase. Bio sam siguran da su mi sve oprostili da sam skakao od sreće. Rep mi radi kao navijen. Štaviše, mislio sam da me vode u šetnju!!! Krenuli smo u pravcu autoputa kada su odjednom zaustavili auto, otvorili vrata i izašli napolje. Bio sam srećan misleći da ćemo cijeli dan provesti u prirodi. Ne shvatam zašto su naglo zatvorili vrata i otišli. Stanite!!! Lajao sam! Bili su me zaboravili...Trčao sam za automobilom iz sve snage. Moja tuga je rasla kako sam ostajao bez daha a oni ubrzavali...Na kraju sam shvatio šta se desilo... Napustili su me.
Sedamnaest mjeseci: Uzalud tražim put kući, sâm i napušten. Lutajući tako, naišao sam i na neke dobre ljude koji su se sažalili na mene i dali mi nešto hrane. Očima im pokazujem zahvalnost iz dubine duše. Nadam se da će me usvojiti, bio bih poslušan kao nikada do tada!!! Nažalost oni samo sležu ramenima i kažu nešto kao - jadan mali, vjerovatno se izgubio...`
Osamnaest mjeseci: Prije neki dan sam prolazio pored škole i vidio mnoštvo djece nalik mojoj braći iz porodice. Prišao sam im bliže a jedna grupica je počela da me gađa kamenjem, glasno se smijući. Takmičili su se ko će me preciznije pogoditi. Jedan kamen me je pogodio pravo u oko i od tada više ne vidim na njega.
Devetnaest mjeseci: Neverovatno! Kada sam lepše izgledao, ljudi bi se i sažalili na mene. Sada sam veoma slab i izgledam užasno. Izgubio sam jedno oko i ljudi me teraju kada pokušam da se odmorim u njihovoj blizini.
Dvadeset mjeseci: Jedva se krećem. Danas su me kola udarila kada sam pokušao da pređem ulicu. Bio sam na pješačkom prelazu. Nikada neću zaboraviti zadovoljan izraz lica vozača koji me udario. Bolje da me na mjestu ubio. Ovako mi je samo slomio zadnje noge! Bol je neizdrživ! Noge me ne drže. Jedva sam se dovukao do trave pored puta. Deset dana sam bio na suncu, kiši i hladnoći bez imalo vode i hrane. Nisam više u stanju da se pomerim. Sve me mnogo boli. Nalazim se na veoma vlažnom mjestu i čini mi se da i dlaka počinje da mi opada. Neki prolaznici se prave da me ne vide, dok drugi govore jedni drugima da ne prilaze.
Skoro da sam bez svjesti ali sam nekom unutrašnjom snagom uspeo da otvorim oči. Njen topli glas me probudio. "Jadni mali kuco, kako su te to ostavili". Sa njom je bio i jedan čovek u bijelom koji me pogledao izbliza i rekao: "Žao mi je, ali ne možemo ga spasiti. Najbolje da mu skratimo muke". Devojka je pristala dok su joj suze išle niz lice. Uspeo sam nekako da pomjerim rep, pogledam je i zahvalim joj se što mi je pomogla da konačno pronađem mir.
U momentu dok sam osjećao sitni ubod igle, prije nego što sam pao u vječni san, pomislih:- Zašto sam se uopšte rodio kada me niko nije želio?
mawa maca=))